Članek
ZABORAVLJENI RATOVI Pobunjenička grupa M23 mogla bi pokrenuti novi 'afrički svjetski rat'

Prema dostupnim podacima trenutno se u svijetu vodi preko stotinu oružanih konflikta.

Objavljeno Mar 17, 2023

Piše: Armin Sijamić


Prema dostupnim podacima trenutno se u svijetu vodi preko stotinu oružanih konflikta. Neki od njih su manjeg obima i inteziteta, a neki se vode sa ogromnom žestinom, na ogromnom prostoru i gdje se broj ubijenih ljudi mjeri u stotinama hiljada. Neki traju svega nekoliko mjeseci, a neki decenijama i još uvijek nisu blizu svome kraju. Međutim, samo neki ratovi dobiju pažnju međunarodne javnosti. Ovi drugi, koji se najčešće vode u Africi i Aziji, često nisu ni vijest u najvećem broju medija. Zato su neki od njih, od strane različitih autora, opisani kao „zaboravljeni ratovi“. Na ovome mjestu, petkom, bavićemo se nekim od tih oružanih sukoba i u kratkim crtama predstaviti šta žele zaraćene strane i u kojoj mjeri velike svjetske sile stoje iza njih. Danas ćemo se osvrnuti na rat u Demokratskoj Republici Kongo. 


Rat u Demokratskoj Republici Kongo koji se vodio od 1994. do 2003. godine u medijima i međunarodnim odnosima ostao je zapamćen i kao „Prvi afrički svjetski rat“, jer je u njemu učestvovalo najmanje osam država i najmanje 25 naoružanih frakcija. U tom ratu život je izgubilo oko pet miliona ljudi, a da stvar za DR Kongo, tada Zair, bude pogubnija rat se prelio iz Ruande gdje su Hutui i Tutsi ratovali. Tada je više od dva miliona Hutua, a nakon što je njihov režim zbačen, pobjeglo u DR Kongo u strahu od osvete Tutsa.

Najveći broj izbjeglih bili su pripadnici vojske koja je počinila genocid, pa su svoj krvavi pir nastavili nad Tutsijima u DR Kongu, dobijajući podršku od predsjednika te zemlje Mobutua Sese Seka, što je natjeralo Ruandu da podrži svoje sunarodnike Tutse unutar DR Konga i da zarati sa Mobutovim snagama. Tutsi su zajedno sa Ugandom došli do Kinšase i tamo na vlast postavili Laurenta Kabilu koji je preimenovao državu iz Zair u DR Kongo. Kabila nije uspio do kraja slomiti Hutue, pa je Ruanda odlučila da ga skloni sa vlasti. Tada Kabila u pomoć poziva Zimbabve, Namibiju i Angolu i počinje proxy rat na teritoriji DR Konga.

Formalnim okončanjem ovoga rata sukobi nisu prestali, budući da su u pojedinim dijelovima ove ogromne države počele harati različite pobunjeničke grupe i bande. Intezitet borbi u poređenju sa onim od 1994. do 2003. godine značajno je smanjen, ali stvarna opasnost nastavka sukoba u toj zemlji nije nikada u potpunosti otklonjenja. Zbog svog geopolitičkog položaja i regionalne važnosti rat u DR Kongu bi nužno uključio druge afričke zemlje, pa je tamošnje stanje izvor stalnih briga za mnoge regionalne aktere. Prošle sedmice pobunjenici iz grupe M23 i vladine snage obnovile su konflikt, a Angola je najavila da šalje svoju vojsku da pomogne susjednu državu. Ali prije nego dođemo do aktuelnih događaja, osvrnimo se kratko na resurse zbog kojih rat nikad nije okončan.

Velika i bogata zemlja Demokratska Republika Kongo je jedanaesta na listi najvećih država svijeta i druga na listi afričkih zemalja, odmah iza Alžira. Sa svojih 2,3 miliona kvadratnih kilometara površine DR Kongo je približno velik kao čitava zapadna Evropa, ili kao tri površine Turske. Glavni grad Kinšasa ima preko sedamnaest miliona ljudi i najveći je frankofoni grad na svijetu. Sa svojih 108 miliona stanovnika DR Kongo je najveća frankofona zajednica na svijetu, što dovoljno govori o kolonijalnom naslijeđu zemlje u kojoj je oko 95 posto stanovništva katoličko. Ova
zemlja je dugo bila belgijska kolonija i mjesto nekih od najužasnijih zločina koje su kolonizatori počinili u Africi.

Zemlja koju nastanjuje preko 200 etničkih grupa nalazi se u prvih pet najsiromašnijih na svijetu, iako ima ogromna nalazišta dijamanata, zlata, kobalta, tantala, cinka, bakra, nafte, prirodnog gasa..., kao i plodno zemljište, velike šume i obilje vode. Graničeći sa Republikom Kongo, Centralnoafričkom Republikom, Južnim Sudanom, Ugandom, Ruandom, Burundijem, Tanzanijom (preko jezera Tanganjika), Zambijom i Angolom država ima sve uslove da se razvije u snažnu i prosperitetnu zemlju. Međutim, njene pobrojanje karakteristike su otežavajuća okolnost za tu zemlju i zbog toga decenijama tamošnji narod plaća skupu cijenu. 

Koliko je ustvari DR Kongo svijetu važan, govori i podatak da ta zemlja ima oko 70 posto svjetskih rezervi kobalta koji s litijumom, tantalom i bakrom čini najvrijedniji dio u našim mobitelima, baterijama, procesorima, laptopima, električnim vozilima, solarnim panelima... Ipak, ni to nije razlog da se o ovoj zemlji govori češće, jer je očigledno da mir u toj zemlji ne odgovara mnogima, a da drugi na oružje odgovaraju oružjem, što čini začaran krug nasilja. 

Zato su u pravu oni koji tvrde da su ratovi u ovoj zemlji, ustvari, ratovi za rudnike. Odatle nije teško zaključiti da su užasni radni uslovi u DR Kongu i zagađenje okoliša teme koje niko i ne pominje, iako u toj zemlji postoje neka od najvećih zona bioraznolikosti na čitavom svijetu. 

Pobunjenici sa istoka

Hiljade ljudi dnevno umiru od gladi u ovoj zemlji, desetine hiljada su prinuđene na bijeg. Milioni ljudi žive na granici siromaštva. Međutim, mira nema. Od kraja prošle godine ponovo je aktivna, više nego ranijih godina, pobunjenička grupa M23 koju uglavnom čine Tutsi i koju podržavaju Ruanda i Uganda. Ova grupa, kratko rečeno, traži veći uticaj u raspodjeli sredstava koje zemlja dobije prodajom silnog rudnog bogatstva. Snage centralne vlasti, mada i ta formulacija zvuči pretjerano ozbiljna za ono što kontroliše glavni grad, sedmicama bilježe gubitke na istoku zemlje, uz granicu sa Ruandom i Ugandom, pa se očekuje daljnji napredak pobunjenika iz M23 čiji se broj pripadnika procjenjuje na samo nekoliko hiljada.

Taj njihov napredak u okolini grada Goma, provincija Sjeverni Kivu, mogao bi ugroziti prevlast drugih aktera nad rudnicima, istovremeno izazivajući izbjegličku krizu za milione ljudi. Da će M23 krenuti za resursima, odnosno da im je to glavni cilj, pokazuje i odluka Međunarodnog suda pravde iz februara prošle godine koji je Ugandi naredio da DR Kongu plati 325 miliona eura oštete za otete resurse. Istovremeno, Uganda i Ruanda su rivali koji se bore za resurse u DR Kongu. Nakon što su pobunjenici iz M23 nakratko zauzeli Gomu 2012. i nakon što su ih snage Ujedinjenih nacija otuda protjerale, godinu dana kasnije Ruanda je postala vodeći proizvođač kositra, volframa i tantala koji se koriste u zrakoplovnoj ielektroničkoj industriji.

Ruanda je tvrdila da minerali dolaze iz njenih rudnika. Izvoz zlata iz Ugande znatno je porastao. Ujedinjne nacije procjenjuju da se više od 90% minerala iz DR Konga prokrijumčari u Ugandu, Ruandu i Burundi, a odatle dalje u svijet. Ruanda poriče da podržava M23 i zamjera vlastima DR Konga da se nedovoljno bore protiv Hutu milicija, koje su prekogranična prijetnja. Prošlosedmična najava Angole da će svoje snage poslati u DR Kongo da slome pobunjenike iz M23, stara novu zabrinutost, budući da će te trupe biti poslane na hiljadu kilometara od svoje istočne granice i povesti borbu na granicama Ugande i Ruande.

Situaciju u DR Kongu dodatno je usložnilo ubistvo preko 30 civila prije pet dana. U pomenutoj provinciji Sjeverni Kivu, Savezničke demokratske snage, povezane sa ISIL-om, napale su kršćansko selo, spalili su ga zajedno sa bolnicom te noževima i mačetama usmrtili civile. Djelovanje Savezničkih demokratskih snaga (SDS) bio je razlog što je Uganda u DR Kongo, uz odobrenje vlasti, prošle godine poslala svoju vojsku da bi spriječila širenje ISIL-a.

Godinu dana kasnije može se konstatovati da u tome još uvijek nisu uspjeli. Početkom mjeseca, Sjedinjene Američke Države su obavjestile javnost da daju nagradu u iznosu do pet miliona dolara za informaciju o lideru SDS-a, teroristi, pod imenom Seka Musa Baluku. 

Prijetnja od šireg sukoba

Napadi M23 i SDS-a u kratkom roku ponovo su zabrinuli regiju, posebno nakon najave Angole da će poslati snage koji će se boriti protiv njih. Zavođenje reda po DR Kongu od strane Angole sigurno mirno neće gledati drugi regionalni akteri, posebno ne oni koji pod svojom kontrolom imaju rudnike i koji kontrolišu prodaju sirovina u treće zemlje, baš kao što to nije bilo slučaj ni ranije.

Prethodno iskustvo rata u DR kongu pokazuje kako se konflikt u ovoj zemlji brzo širi i kako uvlači okolne zemlje. Ono što dodatno zbunjuje i brine jesu kratkoročni savezi koji se uspostavljaju u regiji, što drugim rivalima omogućava da lakše formiraju paravojne formacije koje ruše sve pred sobom i onda kada nema rata, pri čemu odgovornost za zločine bude, uglavnom, izbjegnuta.

Obnovljene napetosti prijete da se razorena zemlja dodatno razori i da se pokrene novi val nasilja kojeg će sve teže biti kontrolisati sada kada su kongoanski resursi na većoj cijeni, usljed tendencija da se svijet oslobađa fosilnih goriva. Naprosto, lokalni igrači neće dozvoliti da ih se izbaci iz posla, ili da im se uskrati učešće u raspodjeli kolača. Sa druge strane, lokalne igrače po strani neće ostaviti regionalne sile. Zbog toga bi novi konflikt u DR Kongu mogao dobiti i novu dimenziju uz postojeće lokalne sukobe. Djelovanje M23 je samo podsjetnik u kakvom se stanju DR Kongo nalazi.

 

#BiH #SDS #SAD #Armin Sijamić #zaboravljeni ratovi #DR Kongo #M23 #Angola