Piše: Rasim Belko

Pravno načelo “bolje 100 krivih na slobodi, nego jedan nevin u zatvoru” univerzalno se primjenjuje. U bosanskohercegovačkom pravosuđu, međutim, to načelo odavno se izgubilo između normi i političke podobnosti.

Pokušavajući pronaći primjere da se pravosuđe u Bosni i Hercegovini pokušalo izboriti sa sada već prepoznatljivim “manevrisanjima” zaštićenim svjedocima i njihovim iskazima, nismo našli niti jedan trag ili zapis i pokušaj te borbe. A razloga je bilo i previše. Primjerice, zaštićeni svjedok O1 (slučaj Orić) je bio i svjedok O2 (slučaj Arifović i drugi), a u konačnici Sud je u jednom slučaju prihvatio njegovo svjedočenje, u drugom ne!?

Isti svjedok O1 postao je svjedok S-1 (slučaj Sakiba Halilovića i Elfete Veseli) a koji je 11 puta pravosnažno osuđen za više krivičnih djela.

Sud Bosne i Hercegovine i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) imaju mehanizme za zaštitu zaštićenih svjedoka, ali pravo pitanje je ko će ih zaštititi od tužilaca, istražitelja Tužilaštva BiH i SIPA-e, koji, prema više svjedočenja i izjava, utiču na svjedoke tokom istrage, podmeću im i tjeraju ih da potpisuju iskaze koje nisu ni dali. Dio takvih slučajeva je otkriven, dio vjerovatno nikada neće ni biti.

Križančevo selo - ovisi li istina o tumačenju

Jedan od slučajeva koje bi nadležni u pravosuđu trebali razmotriti je slučaj zaštićenog svjedoka K-3 u slučaju Križančevo selo. U tom slučaju optuženo je osam pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine za zločine protiv hrvatskih zarobljenika i civila. Njihova krivica ili nevinost uveliko ovise o zaštićenom svjedoku K-3, o kojem ćemo u nastavku.

Tužilac Ivan Matešić je nakon podizanja optužnice u slučaju Križančevo selo kazao: “Dokazat ćemo svaki navod iz optužnice. Cilj nam je istina jer smo svjesni osjetljivosti slučaja, različitih izjava i doživljavanja zločina u Križančevom selu, koji je za Hrvate jedno od najvećih stratišta, a za Bošnjake čista vojna pobjeda, ali želimo utvrđivanjem istine doprinijeti i pomirenju i suživotu na tom području“. 

Dovoljno je rasvijetliti ovu izjavu tužioca Matešića da bi se shvatilo iz kojeg kuta on posmatra slučaj, koji mu je prema saznanjima Patrije dodijelila smijenjena glavna tužiteljica Gordana Tadić (na američkoj crnoj listi), mimo sistema CMS-a, kojim se dodjeljuju slučajevi.

Tužilac Matešić je u pomenutoj izjavi zaboravio da mu nije zadaća utvrđivati koja su tumačenja tačna, već dokazati istinu - je li u Križančevom selu bilo zločina ili nije.
Jer, kako je sam Matešić 2013. godine, u svojstvu pomoćnika ministra pravde FBiH, kazao: “Pojedinci (dakle konkretni suci i tužitelji) koji ne rade svoj posao na kvalitetan način uvelike doprinose stavu javnosti u pogledu neovisnosti pravosuđa. Upravo u ovom dijelu vidim odgovornost VSTV-a u pogledu izbora sudaca i tužitelja, jer oni imaju sve mehanizme u svojim rukama, bez uplitanja ikoga sa strane u izboru nositelja sudačke i tužiteljske funkcije”. 

No, da nešto ne štima u onome što tužilac Matešić govori i radi, pokazao je slučaj Čigoja. U tom predmetu Matešić je tužilac, a svjedok G. T., kada je shvaćeno da je davao različite iskaze, kazao je da ga je na to prisilila Matešićeva kolegica Slavica Terzić, te da je u ponovnom susretu nakon njegove konstatacije da je prevaren i da nije rekao ono što piše, Terzić kazala: “Šta ima veze, izjavile su tvoje kolege”.

Imao je Matešić problem i sa svjedokom K-4 (slučaj Križančevo selo), koji je tokom postupka u sudnici, uz opasku da je morao pričati kako Matešićevom saradniku paše, kazao: “Gospodin do vas, on je prijetio. Juče mi je prijetio da ću biti uhapšen čim se pojavim u Sarajevu”.

No, vratićemo se svjedoku K-3. Prema tvrdnjama njegove porodice, riječ je o čovjeku koji cijeli život kocka i pije. Bliski srodnici svjedoka K-3 za Agenciju Patria ispričali su da je Matešić u više navrata dolazio po K-3 njegovoj kući, da ga je često pozivao, da ga je SIPA “kupila” kod kuće, da je K-3 Matešić vodio u Prozor, Sarajevo i Mostar, te da su se često susretali u Vitezu.

Svjedok tvrdi, Matešić negira da je obećao kredit

K-3 se srodniku žalio na tužioca Matešića da vrši pritisak na njega, a sve je eskaliralo kada je sudski izvršitelj pozvao K-3 kako bi se našli oko nevraćenog kredita. K-3 je tada najbližima, ali i sudskom izvršitelju kazao da mu je tužilac Ivan Matešić obećao vratiti kredit.

Tužilac Matešić u odgovorima na upit Agencije Patria je negirao tvrdnje porodice svjedoka K-3, te autoru priče poručio da je dužan poduzeti aktivnosti kako bi se utvrdilo je li došlo do otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka.

Novinari Patrije ne znaju identitet zaštićenog svjedoka K-3, niti je fokus ove priče na identitetu svjedoka.

Matešićev odgovor na optužbe u nastavku: “Nije istina da sam bilo šta ikome obećavao, ako imate takvu informaciju, odnosno dokaz za takvo što dužni ste poduzeti adekvatne mjere protiv mene.

Svjedok K-3 je zaštićeni svjedok u predmetu, identitet zaštićenog svjedoka K3 poznat je samo Tužiteljstvu, optuženom i njegovom branitelju i sudskom vijeću. Podaci koje iznosite sugeriraju da Vi osobno ili neka druga osoba izvan ovih nabrojanih znaju identitet zaštićenog svjedoka i sada je moja obveza da utvrdim da li je počinjeno kazneno djelo otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka.

Generalno govoreći, ocjenu vjerodostojnosti izjava svjedoka daje Sud u svojoj odluci. Koliko je nečiji svjedočki iskaz ‘ozbiljan’ ovisi o ocjeni suda koji pojedinačno cijeni svaki dokaz i međusobnu vezu sa ostalim dokazima.

Sud je konačna instanca koja će donijeti odluku u ovom predmetu. Opet Vas podsjećam da ste dužni svako nezakonito postupanje kako mene ili mojih suradnika prijaviti nadležnim organima ako za to imate dokaze. Odgovorno tvrdim da ničega nezakonitog nije bilo kako u ovom predmetu tako i u aktualnim mojim predmetima pred Sudom BiH gdje sam podigao optužnicu za ubistvo tri kompletne bijeljinske obitelji bošnjačke nacionalnosti i optužio 9 osoba a ni u predmetu ‘Novoseci’ gdje sam optužio 10 osoba za ubistvo 45 bošnjačkih civila na smetljištu na Ivan Polju”, naveo je Matešić.

Zaštićeni svjedok kocka i pije

Svjedoka K-3 je, prema tvrdnjama porodice, Matešić držao između 15 i 17 dana u nekom stanu u Sarajevu, gdje su se viđali, a K-3 je kasnije srodniku kazao kako je u više navrata potpisivao iskaze i da su ih donosili nanovo, jer im nije pasalo ono što piše. K-3 je o tom razgovoru srodniku kazao da niti u jednom slučaju nije ni pročitao ono što je potpisao.

S kojim razlogom je Matešić svjedoka K-3 vodio širom BiH, kako tvrde srodnici svjedoka? To treba utvrditi VSTV.

“Kocka, vadi se i pije” u najkraćem je opis svjedoka K-3 koji nam je u kameru kazala njegova bliska srodnica. I srodnik svjedoka K-3 ponovio je te riječi, uz opasku da je K-3 spreman slagati, za pare.

U Hagu taktički uspjeh ARBiH, u Tužilaštvu ratni zločin

I da, kada je riječ o opaski Matešića da Hrvati i Bošnjaci različito tumače Križančevo selo, treba napomenuti da i tu opasku razbija svjedočenje britanskog pukovnika Petera Gagea Williamsa.

A, Williams je bio u sastavu UNPROFOR-a u srednjoj Bosni u vrijeme sukoba Armije RBiH i HVO-a, i ekshumirao je neke od ubijenih i to pred kamerama BBC-a. I u Hagu je Williams pitan: „Rekli ste da je došlo do istrage o navodnom masakru po optužbama od strane hrvatske strane koja je tvrdila da se desio masakr nad Hrvatima. Kakav je vaš zaključak o masakru?”

Peter Gage Williams odgovara: „Izvršena je detaljna istraga na mjestu gdje je sahranjeno 27 tijela onih koji su navodno ubijeni. Ekshumirali smo devet tijela u prisustvu BBC-a. Po našem ograničenom saznanju, svi su bili vojnog uzrasta i umrli su na ekstremno traumatičan način, koji smo ocijenili kao smrt u borbi. Zatim smo intervjuisali trojicu muškaraca koji su bili zarobljeni i u pritvoru u Zenici, te smo na kraju predstavili izvještaj, ne samo UN-u, već i hrvatskim vojnim vlastima u viteškoj enklavi“.

Zatim mu je postavljeno sljedeće pitanje: „Da li je vaša istraga podržala navode Hrvata o masakru“?

A, Williams tada odgovara: „Zaključci istrage su sugerisali da tamo nije bilo dokaza koji podržavaju teoriju o masakru. Dokazi ukazuju na taktički uspjeh (snaga ARBiH) koji je doveo do znatnog gubitka života (HVO-ovih bojovnika)”.

Izvještaj Sigurnosno informativne službe (SIS) Ministarstva odbrane Hrvatske iz perioda januar/februar 1994. godine potvrđuje navode Williamsa o taktičkom uspjehu Armije RBiH. Naime, u izvještaju SIS-a 02-11-1-710/94 optužuje se pukovnik Tihomir Blaškić, ali i zapovjednici linija odbrane HVO-a za propuste.

Među navedenim propustima detaljno je opisan i onaj u Križančevom selu: “Ukinuta ključna zemunica koja je pokrivala brisani prostor, kojim se nije očekivao proboj… Kuda je i prošla diverzantska skupina MOS-a, došli braniteljima iza leđa… što je rezultiralo gubitkom preko 50 vojno sposobnih muškaraca”.

Iz ovog izvještaja jasno je da je HVO napravio taktičku grešku, te da je Armija RBiH ofanzivnim dejstvima oslobodila Križančevo selo, a da su u borbama stradali vojnici HVO-a!

Koju istinu u svemu vidi tužilac Matešić, pitanje je za glavnog tužioca BiH Milanka Kajganića, VSTV i Sud Bosne i Hercegovine. Istina ne treba zaštitnike, ali treba svjetlo koje će ukloniti sumnje lansirane u javni prostor kako bi se prikrile neke druge istine, recimo o slučaju Ahmići!